Nakon što steknu bogatstvo, brojni pojedinci u industriji zabave odjednom se upuštaju u aktivnosti koje su im do tada bile strane. Ovdje je fokus prvenstveno na korištenju nedopuštenih supstanci, a opće je poznato da taj put neizbježno vodi do nepovoljnih ishoda.
Gotovo dva desetljeća Sonja Savić, priznati simbol jugoslavenskog filma, zračila je iznimnom živošću koja je njezino glumačko umijeće uzdigla do zadivljujućih razina. S neskrivenom iskrenošću i oštroumnošću, neustrašivo je izrazila svoje misli, ostavljajući trajan dojam. Njezini nezaboravni portreti kultnih likova učvrstili su njezinu ostavštinu. U dobi od 48 godina tragično je preminula u svojoj kući u Kursulinoj ulici 2008. godine. Očevici su javili da je njezin stan bio zatrpan špricama, što je Javost ostavilo potpuno zaprepašteno čuvši za jadne uvjete u kojima živi – bez namještaja i samo uprljano. madrac.
Nakon pregleda tijela, liječnici su službeno izjavili da je razlog Sonjine smrti prekomjerno konzumiranje nedopuštenih sredstava. Samo dva mjeseca prije svoje smrti u srpnju 2008. godine, Sonja je dala svoj posljednji intervju crnogorskim novinama “Vijesti”. Osvrćući se na svoju karijeru, otvoreno je priznala: “Uspjela sam zamagliti granice između života i svog poziva, iako se time ne ponosim.” U kojoj mjeri dosljedno prenosim ovaj osjećaj u svakoj izvedbi ili održavam kontrolu nad pozornicom ostaje neizvjesno.” Nastavljajući dalje, izrazila je svoju želju da očara publiku svojim riječima, izjavivši: “Čak i nakon svih ovih godina, još uvijek držim mišljenja onih koji visoko poštuju.”
Osvrćući se na mudre riječi svoje bake, glumica je razmišljala o vjerovanju da se skrivene emocije mogu otkriti kroz oči. Dok je gledala u ogledalo, primijetila je duboku tugu i duboki osjećaj izoliranosti koji su se odražavali na njoj. Prisjetivši se još jedne izreke koju je prenijela njezina baka, tiho je šapnula samoj sebi: “Oči su ti u plamenu.” U tom je trenutku doživjela otkriće da je taj osjećaj odjeknuo kroz bezbrojne generacije, dok su njihove oči gorjele nevidljivom vatrom, nanoseći štetu njima samima i njihovim voljenima. Postalo joj je jasno da je samoća bila žrtva koju je podnijela za svoju slobodu. Kroz svoju slavnu karijeru, Sonja Savić se posvetila srpskoj kinematografiji, ostavivši nezaboravan utjecaj na industriju. Njezin nesvakidašnji talent zračio je u više od pedeset filmova, uključujući renomirana ostvarenja kao što su “Una”, “Život je lijep”, “Balkanski špijun” i “Šećerna vodica”.
Nije bilo sumnje u njezinu nepokolebljivu predanost glumačkom zanatu, što je i otvoreno priznala. Ipak, njezinu iznimnu vještinu zasjenile su špekulacije oko njezine navodne upletenosti u nedopuštene supstance 1980-ih. Ove su spekulacije dobile na snazi zbog njezinih veza s članovima skupine EKV, što je rezultiralo tragičnim gubitkom više života zbog ovisnosti o opioidima. Prema riječima Sonje Savić, njezino zadovoljstvo ne proizlazi iz druženja s tim osobama, već iz susreta s istomišljenicima koji dijele sličan stupanj nezadovoljstva.
Sonjine težnje za bračnim životom i odgojem djece bile su usmjerene isključivo na Vlajka Lalića, proslavljenog jazz glazbenika, od trenutka kada su im se putevi isprepleli. Njihov sudbonosni susret dogodio se tijekom njezinih nježnih tinejdžerskih godina, a on je postao jedini predmet njezine ljubavi zauvijek. Nažalost, njihova je ljubavna priča naglo prekinuta njegovom preranom smrću 1990. godine kada je tragično stradao tijekom burne plovidbene ekspedicije. Od njegova odlaska iz njezina života u dobi od dvadeset i osam godina, Sonja sebe smatra udovicom, što je titula koju svečano proglašava.
Nakon smrti dragog člana obitelji, Sonja je proživjela trajnu tugu koja je trajala nekoliko mjeseci. Tražeći utjehu odlučila je krenuti na put u Sloveniju, mjesto koje je gotovo deset godina nazivala domom. Naposljetku se vratila u Srbiju i ponovno se posvetila svojoj strasti prema filmskom stvaralaštvu, iako u manjoj mjeri nego u prošlosti. U tom razdoblju susrela se s izazovima koji proizlaze iz konzumacije nedopuštenih sredstava. Sonja je svoj nedolazak na “Mi nismo anđeli 2” pojasnila nedostatkom kostimografa i scenografa. U području profesionalnog hrvanja, mala skupina pojedinaca bavi se sportom radi novčane dobiti. Jedna od njih koja se ističe je Žika Todorović, koji svojim protivnicima predstavlja ogroman izazov. S velikim sam užitkom svjedočiti njegovim iznimnim nastupima, jer su to zaslužili njegovi protivnici. Možda je bilo razmišljanja da ga se izbaci iz jednadžbe, ali čini se da je momčad prepoznala važnost uključivanja Žike. Koliko sam shvatio, tim se sastoji od redatelja i tri glumca, što je rezultiralo time da su ukupno četiri osobe dobile naknadu.
Njihova ukupna zarada iznosila je impresivnih dva milijuna dinara. Možete li naslutiti koliki je toliki iznos? Prema onome što sam ja informiran, redatelj je u početku imao težnje producirati film koji oduzima dah, ali se na kraju odlučio za “Anđele 3”. Nažalost, zabranjeno mi je ulaziti dublje u ovu temu, jer to može potencijalno ugroziti moje izglede za dobivanje uloge. Ha-ha! smiješno primjećuje Sonja Savić. Iako je Sonjin ispraćaj bio u njezinoj rodnoj Donjoj Gorevnici, na svečanoj prigodi zamjetno je izostalo njezinih kolega.
