Jelena Jovanović Žigon, renomirana ličnost jugoslavenske kinematografije, ostavila je trajnu ostavštinu svojom zadivljujućom pojavnošću. Njena elegancija nije pokolebana, a do samog je kraja ostala izuzetna žena. Kolege često primećuju da su glumice njenog kalibra prava retkost, a publika je nastavila da je obožava kao Jelenu Todorović, voljenu princezu iz “Žikine dinastije”. Rođena u visoko cijenjenoj obitelji 1933. u Beogradu, potječe iz vrlo ugledne porodice.
Njezin djed, Mitra Martinović, obnašao je cijenjene dužnosti crnogorskog divizijara, potom unapređen u čin divizijskog generala Jugoslavenske vojske, a bio je i predsjednik Vlade Kraljevine Crne Gore. Tijekom svoje slavne karijere svojom je prisutnošću krasila kino i male ekrane, osvajajući publiku u brojnim filmovima i televizijskim serijama. Njezin glumački put započeo je 1950. godine kada je preuzela svoju inauguralnu ulogu u filmskom remek-djelu Opšinsko dijete. S nevjerojatnim trijumfom, odvažila se na daleke krajeve Australije kako bi uhvatila bit dva izvanredna filma, “Obećana žena” i “The Picture Show Man”.
Njezin angažman u kultnoj seriji Vinet, zauvijek urezanoj u anale globalne kinematografije, pokazao je njezin talent uz renomiranog holivudskog glumca Stuarta Grangera. Jelena je bila u braku s pokojnim glumcem Steveom Žigonom do njegove smrti 2005. Zajedno su bili blagoslovljeni kćeri Ivanom, koja je ostvarila uspješnu karijeru glumice, i sinom Nikolom, koji se profilirao kao talentirani slikar . Steve i ja bili smo predodređeni da dijelimo ljubav koja će nadilaziti vrijeme i okolnosti. Pri prvom susretu 24-godišnji glumac ostao je zarobljen poznatom Jelenom koja je imala samo 17 godina. Unatoč njegovoj reputaciji zavodljive osobe, okolnosti su ih spriječile da odmah krenu na romantično putovanje.
Ipak, Jelenina privlačnost pokazala se neodoljivom čak i nekome njegovog kalibra. Smatrana jednom od najljepših žena u Beogradu tog doba, odisala je elegancijom svojim očaravajućim osmijehom i očaravajućim velikim očima. Od malih nogu utjelovljivala je bit prave dame, zbog čega su je obožavatelji prozvali “srpska Sofia Loren”. Prema njihovim riječima, njihova ljubavna priča počela je dok je Jelena još bila studentica kod Steve Žigona. Bilo je to 1950. godine kada se Stevo Žigon, tada asistent na odsjeku za glumu, prvi put susreće s Jelenom Jovanović, mladom i nadobudnom studenticom. Godinama kasnije, zadivljujuća glumica otkrila je da je njena ljubav prema Steveu procvjetala kada je imala samo 17 godina, tijekom njihovog zajedničkog boravka na Akademiji gdje je on radio kao asistent.
Od tada se vodi njegovom redateljskom stručnošću i utjecajem. U početku je ljubav iskazivao tajnim pismima jer je smatrao da je njihova ljubav nedostižna. Ipak, plamen njihove ljubavi opstao je, prkoseći svim preprekama. Na kraju je došao red i na glumca da se upozna s Jeleninim roditeljima, a on je toj prigodi pristupio sa svojom prepoznatljivom finoćom, ostavivši upečatljiv dojam. Došavši u rezidenciju svoje buduće supruge, sa sobom je nosio violinu. Razmišljajući o prošlom događaju u kojem ga je već spasila od opasnosti, zadržao se nada da bi ona to mogla učiniti još jednom. Naime, u jeku Drugoga svjetskog rata Stevo je proživio mučno dvogodišnje razdoblje u zloglasnom logoru Dachau. Unatoč nezamislivim okolnostima, utjehu je nalazio u sviranju violine kao dio logorskog orkestra.
Tijekom zimskih mjeseci tajno je nosio svečano odijelo određeno za nastupe pred nacistima, skriveno ispod zatvorske odjeće. Godine 1958. supružnici su se zavjetovali, a Stevo ju je zauvijek držao doista sudbonosnom. Godine 1958. dogodile su se značajne promjene u mom životu. Ušao sam u brak s Jelenom Jovanović i postao ponosni otac Nikole koji je od tada izrastao u cijenjenog i zadivljujućeg umjetnika. Kako bi odražavala našu zajednicu, gospođa Žigon je uzela ime Jelena Jovanović-Žigon. Pojedinci su, dobronamjerno, ovaj potpis šaljivo protumačili kao Jelenu Jovanović bez Žigona, kako je glumac svojedobno šaljivo primijetio. Sljedećih godina Stevo je divljenje svojoj prelijepoj supruzi Jeleni samo raslo.
Otvoreno je izrazio svoje oduševljenje i divljenje njenom neusporedivom ljepotom, kao i ljepotom njihove kćeri Ivane i ostalih žena u njihovoj obitelji. U obiteljskom životu nikad se nisam posebno isticao, ali sam to pokušavao kompenzirati odnosom s Ivanom i Jelenom. Sada se uhvatim kako joj citiram ovog starog Marchbanksa: “Čeznem za tobom, ne da bih te posjedovao u udobnosti povjerenja, nego da bih iskusio nemirnu neizvjesnost koja ostavlja ožiljke.” I moja Jelena je procvjetala u zadivljujuću ljepoticu. Oh, ona zaista oduzima dah! Mnogi su bili očarani njezinim vanjskim izgledom, ali nikad nisu mogli svjedočiti dubini njezina talenta.
I Ivanu čeka slična sudbina, iako se zna boriti i izvući na kraj. Kad me pitaju koje sam nagrade dobio i koje su mi najdraže, s ponosom odgovaram: “Blagoslovljen sam s Ivanom, Nikolom, Jelenom i Vanom. I moja unuka je izuzetna ljepotica”, izjavio je tada Stevo. vrijeme. U svakoj prilici Stevo je isticao kako mu je brak s Jelenom neizmjerno sretan i izvor njegove najveće sreće. U 31. godini, kada sam dosegao razinu zrelosti i bistrine u svom životu, ušao sam u brak s Jelenom. Ovo sjedinjenje s njom pokazalo se kao ogroman izvor inspiracije i ispunjenja za mene.
Jelenina loza iz Katuna i Vasojević Reke, u kombinaciji s unutarnjom i vanjskom ljepotom, stvorila je doživotno bajkovito iskustvo. Neizmjerno sam zahvalan ovoj izuzetnoj ženi, kao i njenoj majci. Naš mi je brak donio neviđenu sreću. Nije ni čudo da su iz ove radosne zajednice rođena tako nevjerojatna djeca. Blagoslovljen sam što s njima imam izuzetno jak i idealan odnos i ne mogu dovoljno izraziti koliko sam ponosan na njih – rekao je Stevo Žigon. Na pitanje što mu je draže u životu ili na kazališnim daskama, odgovara: “Obožavanje žene uvijek treba imati prednost. Zapravo, bit cjelokupne umjetničke forme je usredotočena na štovanje žene. Sama gluma prestala bi postojati bez prisustva žene.”
