Rođen 25. srpnja 1894. godine, Gavrilo Princip je porijeklom iz malog sela Obljaj, udaljenog oko 3 kilometra od Bosanskog Grahova. Njegovi roditelji, Marija i Petar, iskusili su slomljeno srce jer su u mladosti izgubili šestero od devetero djece, a preživjelo je samo troje. Obitelj Princip proživljavala je život u siromaštvu poput života srednjovjekovnih kmetova, budući da su morali zemljoposjedniku prepustiti jednu trećinu svoje zarade od poljoprivrede. Da bi dopunio njihove prihode, Petar Princip je preuzeo dodatni posao prijevoza putnika i pošte preko planina koje povezuju sjeverozapadnu Bosnu i Dalmaciju. Sa trinaest godina Gavrilo se seli u Sarajevo da nastavi školovanje, a povremeno se školuje i u Tuzli.
Njegov stariji brat Jovan, koji je živio u sarajevskom naselju Hadžići, imao je presudnu ulogu u pružanju novčane pomoći. Naime, Jovanov sin, Slobodan Princip, također poznat kao “Seljo”, nastavit će se boriti zajedno s partizanima i posthumno će biti odlikovan kao narodni heroj. Postavši članom Mlade Bosne 1911. godine, Gavrilo Princip se svrstao u organizaciju posvećenu oslobađanju Bosne i Hercegovine od Austro-Ugarske i uspostavi jugoslavenske države. Unatoč njegovoj strasti za obrazovanjem i tome što je bio izvanredan student, Principov angažman u Mladoj Bosni pomaknuo je njegov fokus s akademskih zanimanja na ideološka pitanja. Kao rezultat toga, postupno je izgubio interes za svoje školske obveze.
Sljedeće, 1912. godine, Principovo aktivno sudjelovanje u prosvjedima protiv austrougarske vlasti dovelo je do izbacivanja iz gimnazije. Zbog toga je napustio Sarajevo i krenuo na put za Beograd. Dok je u Beogradu, uspostavlja veze s nacionalistima i izražava svoju želju da se pridruži gerilskim jedinicama koje su se borile protiv Osmanlija u Makedoniji. Nažalost, njegove težnje su se izjalovile kada ga je bojnik Vojislav Tankosić smatrao preslabim za sudjelovanje. Nepokoleban, Princip je ustrajao u svojim revolucionarnim pothvatima. Susreće se sa kapetanom Živojinom Žikom Rafajlovićem, jednim od pionira Srpskog četničkog pokreta, a potom biva upućen na obuku u Vranje, gdje se usavršava u oružaru. Središnja točka njegove priče odvija se u Sarajevu, gdje se odvija atentat na Franza Ferdinanda i Sofiju.
Godine 1894. prvi su se put susreli Sophie i Franjo Ferdinand na velikom balu održanom u Pragu. Sofija, koja potječe iz plemićkog podrijetla u Češkoj, suočila se s društvenom barijerom koja ju je spriječila da stupi u brak s nekim habsburškog podrijetla, poput Franza Ferdinanda. Unatoč ovoj prepreci, par je prkosio društvenim očekivanjima i razmijenio zavjete 1900. godine. Tijekom svoje zajednice bili su blagoslovljeni radošću podizanja troje djece zajedno. Dana 28. lipnja 1914. Franz Ferdinand, generalni inspektor austrougarske vojske, posjetio je Sarajevo. Unatoč početnom neuspješnom pokušaju bombardiranja, Gavrilo Princip uspješno je izveo atentat hicima iz vatrenog oružja, što je dovelo do smrti Franza Ferdinanda i njegove supruge Sophie.
Nakon kobnog pucanja u Franza Ferdinanda, Sofia je zadobila teške ozljede. Za nekoliko minuta Franz Ferdinand je podlegao ranama. Ovaj događaj, koji se zbio u Sarajevu, poslužio je kao katalizator za početak Prvog svjetskog rata. Gavrilo Princip i njegovi suučesnici koji su sudjelovali u atentatu uhićeni su i potom suočeni sa suđenjem. Zbog umiješanosti u atentat, Princip je osuđen na 20 godina zatvora. Tragično, preminuo je od tuberkuloze dok je bio u zatvoru 1918. Rođen 25. jula 1894. godine u blizini Bosanskog Grahova, tačnije u selu Obljaj, Gavrilo Princip otisnuo se u svijet. Marija i Petar, njegovi roditelji, imali su ukupno devetero djece, no nažalost, samo je troje uspjelo preživjeti, dok su ostali podlegli u mladosti.
Obitelj Princip, slično kao i kmetovi u srednjem vijeku, iskusila je život u siromaštvu, prisiljena predati jednu trećinu svoje poljoprivredne zarade zemljoposjedniku. Da bi dopunio svoje prihode, Petar Princip se bavio prijevozom putnika i pošte preko planina koje su povezivale sjeverozapadnu Bosnu i Dalmaciju. Nakon što se s trinaest godina preselio u Sarajevo, Gavrilo je nastavio školovanje i čak je neko vrijeme studirao u Tuzli. U cijelom tom periodu podršku mu je pružao stariji brat Jovan, koji je živio u Hadžićima, naselju u sastavu Sarajeva. Vrijedno je napomenuti da će se Jovanov sin, Slobodan Princip, poznat i kao “Seljo”, pridružiti partizanima i biti poštovan kao narodni heroj nakon smrti.
