Kupovina stana zahteva pažljivo razmatranje svakog detalja, jer i najmanja sitnica može značajno uticati na cenu. Stručnjaci upozoravaju na jednu stavku u višespratnicama koja često promakne kupcima, a može da obori vrednost nekretnine i do 20 posto…

Kada se govori o kupovini stana u Beogradu, jedna od prvih stavki koje potencijalni kupci uzimaju u obzir jeste prisustvo lifta. Iako na prvi pogled deluje kao nešto što se podrazumeva, situacija na terenu pokazuje da mnoge zgrade, naročito one starije, nemaju ovu pogodnost. Takav nedostatak ima direktan uticaj na tržišnu vrednost nekretnina – u pojedinim slučajevima, cena stana na višim spratovima može da bude niža i do 20 odsto.

Podaci ukazuju da su liftovi u prestonici u proseku stari više od 40 godina, što je gotovo duplo više od njihovog predviđenog radnog veka od 25 godina. To znači da se stanari i kupci često suočavaju ne samo sa problemom starosti uređaja, već i sa rizikom da će u svakom trenutku biti potrebne ozbiljne popravke ili zamena. Ova činjenica stavlja kupce u nezavidnu poziciju – čak i kada lift postoji, njegova starost može predstavljati dodatni razlog za razmišljanje pre donošenja konačne odluke o kupovini.

  • Za one koji razmatraju stanove u zgradama bez lifta, problem je još veći. Osim što se odriču komfora, budući vlasnici moraju da računaju na svakodnevno nošenje stvari na više spratove. Naknadna ugradnja lifta gotovo je nemoguća misija, ne samo zbog visoke cene, već i zbog tehničkih prepreka – u mnogim zgradama jednostavno ne postoji dovoljno prostora za ovakvu intervenciju.

Aleksandra Mihajlović, predstavnica sajta „4zida“, ističe da je lift naročito važan faktor kod većih i luksuznijih stanova. Njegovo prisustvo direktno utiče na vrednost kvadrata, što je vidljivo i u oglasima. „Na Karaburmi, razlika u ceni između stanova u zgradama sa i bez lifta zavisi od spratnosti i kvaliteta objekta“, objašnjava ona. Na primer, stanovi u ulicama Marijane Gregoran i Patrisa Lumumbe, gde zgrade imaju liftove, kreću se između 2.380 i 3.876 evra po kvadratu, dok u zgradama bez lifta cena može da padne i do 1.900 evra. Slična situacija je i u Mirijevu, gde se stanovi bez lifta nude za 1.500–1.800 evra, dok oni sa liftom dostižu od 2.300 do 2.500 evra. Ovi podaci jasno pokazuju koliko se tržište diferencira na osnovu jednog jedinog faktora – prisustva lifta.

  • Na rastuće zahteve kupaca ukazala je i Nela Pešić iz agencije „Raičević nekretnine“. Kako ona navodi, cene stanova su poslednjih godina višestruko porasle, pa kupci žele maksimalnu vrednost za svoj novac. Lift se u tom kontekstu sve više posmatra kao nešto što se podrazumeva, a ne kao luksuz. „Nedostatak lifta uvek će sniziti cenu kvadrata i suziti broj potencijalnih kupaca“, naglašava Pešić, dodajući da je uticaj posebno izražen kada je stan na višem spratu.

Mediji poput „Blica“ ranije su izveštavali da se upravo u ovakvim slučajevima vidi promena u ponašanju kupaca – oni ne traže samo lokaciju i kvadraturu, već sve više insistiraju na komforu. Ako lift ne radi prilikom gledanja stana, to može u potpunosti da promeni mišljenje kupca i dovede do odustajanja od kupovine. Taj detalj, koji se možda čini banalnim, u praksi postaje presudan. U slučaju novogradnje, situacija je drugačija. Investitori gotovo da više i ne razmatraju gradnju zgrada bez lifta. To je postalo standard, naročito u višespratnicama, jer kupci očekuju da moderni objekti budu opremljeni svim neophodnim sadržajima. Međutim, problem nastaje sa starim zgradama, posebno predratnim, koje se često nalaze u najatraktivnijim gradskim opštinama. U takvim zgradama lift uglavnom ne postoji, a oni koji žele da kupe salonski stan moraju da prihvate tu manu kao deo paketa.

Prema pisanju „Novosti“, pojedini kupci čak traže dodatne informacije o mogućnosti ugradnje lifta pre nego što donesu odluku. Dešavalo se da su spremni da sami snose troškove ugradnje, samo da bi obezbedili komfor u stanu za koji su izdvojili značajna sredstva. Ipak, u praksi takvi slučajevi su retki, jer ugradnja lifta zahteva složene dogovore među stanarima i ozbiljna finansijska izdvajanja. Pravni okvir takođe daje jasne smernice. Prema Pravilniku o uslovima i normativima za projektovanje stambenih zgrada, liftovi odgovarajućeg kapaciteta obavezno se ugrađuju u sve objekte sa četiri i više nadzemnih etaža. Time zakonodavac pokušava da osigura minimum komfora i funkcionalnosti u novim zgradama. Međutim, problem ostaje kod starih objekata, gde pravilo ne može da se primeni retroaktivno, pa kupci moraju da odluče da li su spremni na kompromis.

  • Nela Pešić napominje da se stanovi u zgradama bez lifta svakako teže prodaju. Čak i kada je reč o nižim spratovima, kupci često insistiraju na liftu zbog zajedničkih prostorija na višim nivoima ili terasa na vrhu zgrade. To pokazuje da se lift posmatra ne samo kao praktičnost, već i kao dodatna vrednost koja utiče na celokupni kvalitet života. Sve u svemu, tržište nekretnina u Beogradu jasno pokazuje da lift nije samo pitanje komfora, već i ozbiljan faktor u formiranju cene. Stanari i kupci danas znaju da bez lifta kupovina postaje manje privlačna, a stanovi na višim spratovima gube na vrednosti. S druge strane, stanovi u zgradama sa funkcionalnim liftovima postižu znatno bolje cene i privlače veći broj potencijalnih kupaca.

Na kraju, može se reći da odluka o kupovini stana danas nije samo stvar kvadrata, lokacije i cene, već i toga šta sve zgrada nudi. Lift, kao naizgled „mali detalj“, sve više postaje ključna stavka koja odlučuje o prodaji. Kupci traže komfor i sigurnost, a tamo gde toga nema – spremni su da plate manje ili da potraže drugi stan.

Besplatno

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here