Običaji povezani sa smrću razlikuju se u različitim krajevima, a brojni Srbi obično se pridržavaju određenih tradicija. U znak žalosti za pokojnicima, članovi obitelji oblače crnu odjeću. Tradicionalno, žene bi nosile crni šal, dok su se muškarci odlučili za crnu košulju ili kravatu. Ova odjeća se obično nosi godinu dana, tijekom koje se obitelj suzdržava od sudjelovanja u svečanostima, igrama i pjevanju.
- Trenutno je dopušteno nositi crnu odjeću u trajanju do 40 dana, a to se razdoblje može produžiti na šest mjeseci ili čak godinu dana, ako netko želi. Ipak, važno je naglasiti da se krsna slava tradicionalno obilježava na uobičajeni način, bez obzira na smrt člana obitelji. Dapače, smatra se još značajnijim štovati slavu u takvim slučajevima, jer naše molitve za tu slavu uključuju i molbe za pokoj duša naših pokojnih dragih.
Tijekom godine nakon smrti, uobičajeno je suzdržati se od organiziranja proslava kod kuće, uključujući vjenčanja i zabave. U ovim okolnostima, kao i kod svih pitanja koja se odnose na pogrebne običaje, preporučljivo je konzultirati se sa svećenikom, s obzirom na to da se običaji mogu značajno razlikovati od regije do regije, zbog čega je teško odrediti prikladnost određenog običaja. U kršćanskoj doktrini smrt se smatra “kaznom za grijeh”, koja proizlazi iz prijestupa koji je Adam počinio protiv Boga.
- Božji je početni plan bio namijenjen prijelazu čovječanstva iz zemaljske egzistencije u vječni život bez patnje, nalik na metamorfozu leptira dok izlazi iz svoje kukuljice i uspinje se na nebo. Jeste li upoznati s narodnim tradicijama koje se odnose na odlazak voljene osobe? U Srbiji se običaji vezani uz sahrane značajno razlikuju, odražavajući različite tradicije i rituale karakteristične za svaku regiju.
Povijesno gledano, većina pojedinaca preminula je u svojim domovima, što je pridonijelo nastanku narodnih vjerovanja i običaja vezanih uz pogrebne obrede. Na primjer, u nekim je krajevima običaj da svi članovi obitelji ostanu budni u trenutku smrti. Ova praksa proizlazi iz uvjerenja da smrt nalikuje stanju sna, potičući strah da bi preminuli mogao “susresti” bilo koju osobu koja spava, što dovodi do ideje da bi takva osoba mogla biti sljedeća koja će umrijeti.
- Osim toga, ako osoba umre otvorenih očiju, vjeruje se da će se prva osoba koja to vidi također suočiti sa smrću. Postoji i vjerovanje da ako je pokojnik imao šibice u džepu u trenutku smrti, treba ga probosti iglom kako bi se spriječio povratak kao vampir. Nadalje, odmah nakon smrti sva ogledala u kućanstvu se prekrivaju, jer se smatra da bi duh pokojnika mogao ući u ogledalo i ostati među živima. U određenim ruralnim regijama, voda koja je došla u dodir s preminulim smatra se nečistom i smatra se da predstavlja prijetnju pojedincima u čije domove teče.
Postoji vjerovanje da leš može biti štetan i za životinje i za biljke, zbog čega se izbjegavaju pogrebne povorke kroz polja, livade ili područja sa stokom. Osim toga, postoji percepcija da bolesti posjeduju demonsku prirodu; stoga se bolesna djeca prikazuju u pogrebnoj povorci s nadom da će se njihove bolesti prenijeti na pokojnika.
- U raznim dijelovima zemlje vjeruje se da su rođaci rođeni u istom mjesecu predodređeni da dijele slične sudbine, pri čemu smrt jednog ubrzo slijedi smrt drugog. Da bi se zaobišlo ovo vjerovanje, običaj je da se prilikom dogovaranja sprovoda “otkupi” pokojnik. Nadalje, u okolici Zaječara postoji običaj među rodbinom i prijateljima da se zemlja baca na groblje, što se tumači kao povoljan znak da onaj koga zemlja udari neće biti sljedeći koji će umrijeti.
