Premijer Zoran Đinđić ubijen je ispred zgrade Vlade Srbije 12. marta 2003. godine, a pravomoćnom presudom Vrhovnog suda 2009. godine 12 osoba koje su sudjelovale u ubojstvu osuđene su na ukupno 348 godina zatvora. Od njih 12, sedmorica su u zatvoru, predvođeni organizatorom atentata Miloradom Ulemekom Legijom i neposrednim izvršiteljem ubojstva Zvezdanom Jovanovićem. Trojica su odslužila kaznu uz smrt Milana Jurišića, a Ninoslav Konstantinović je jedini koji se službeno smatra u bijegu. Vođe zemunskog klana i glavni sudionici zločina Dušan Spasojević i Mile Luković ubijeni su u akciji “Sablja”, prije početka suđenja.
Prošlo je 15 godina od pravomoćne presude Vrhovnog suda, a od tada su u zatvoru sve vrijeme bila samo četvorica osuđenika – uz Ulemeka i Jovanovića, pripadnici zemunskog klana Aleksandar Simović i Branislav Bezarević, bivši zaposlenik BIA, također su stalno iza rešetaka. Tko je bila cijela skupina ubojica osuđenih za ubojstvo premijera i što se s njima događalo tijekom svih ovih godina?
MILORAD ULEMEK LEGJA – Osuđen na 40 godina zatvora, nalazi se u Posebnom odjeljenju zatvora u Požarevcu. Umirovljeni vojni zapovjednik Jedinice za specijalne operacije (JSO) dio je zavjere za ubojstvo premijera, u dogovoru s vođama zemunskog klana Dušanom Spasojevićem i Miletom Lukovićem. Obojicu čelnika “Zemunca” ubili su pripadnici policije prilikom pokušaja uhićenja u selu Meljak, 15 dana nakon ubojstva. Nakon godinu dana skrivanja, Ulemek je 2. svibnja 2004. bio prisiljen napustiti svoj položaj i umjesto toga skloniti se u podrum svoje rezidencije. Ulemek je proglašen krivim i za pokušaj ubojstva Milana Veruovića, čelnika osiguranja Vlade, kao i za sudjelovanje u udruživanju radi protuustavnog ponašanja.
Povod atentata bio je sprječavanje borbe skupine protiv organiziranog kriminala i otkrivanje zločina koje su počinili članovi skupine. Ulemek je važan za sudski postupak u vezi s ubojstvom Slavka Jorujage, jer je on temelj optužbe i hapšenja optuženih. Inače, Ulemek je trećeg dana u tjednu prvi put od zatvaranja 7. srpnja 2004. izašao iz ćelije kako bi svjedočio pred Apelacijskim sudom, i to zbog sudskog spora. On služi kaznu u Posebnom odjeljenju Kazneno-popravnog zavoda u Požarevcu, koji je izgrađen posebno za osuđene ubojice Đinđića. Budući da je dobio maksimalnu zatvorsku kaznu, ne bi trebao biti pušten do 2. svibnja 2044. godine. Također, u ovom najstrožem zatvoru, KPZ Požaravac, nalaze se i Zvezdan Jovanović i Miloš Simović.
ZVEZDAN JOVANOVIĆ – Osuđen na 40 godina zatvora, nalazi se u Posebnom odjeljenju zatvora u Požarevcu. Zvezdan Jovanović je u vrijeme zločina bio potpukovnik JSO s nadimkom Zmija, osuđen je na maksimalnu kaznu zatvora od 40 godina jer je, kao neposredni izvršitelj atentata, ubio premijera i ranio Milana Veruovića. snajper tipa “heckler hawk”. Tijekom suđenja štitio se šutnjom, a negirao je i da je ubio premijera. Bude li Jovanović osuđen na odsluženje cijele kazne, izaći će 2043. godine.
Aleksejan Simovič – Osuđen na 35 godina zatvora, nalazi se u Sedmom paviljonu požarevačkog zatvora. Pripadnik zemunskog klana osuđen je za ubojstvo premijera, a kasnije je osuđen na 20 godina za ubojstvo svjedokinjinog suradnika Zorana Vukojevića Vuka tijekom njegova bijega. Zatim je ubio potonjeg. Simović i Jovanović bili su 12. ožujka 2003. u praznom uredu broj 55 na drugom katu zgrade u Ulici admirala Geprata 14, odakle je Jovanović iz snajpera pucao na Đinđića. Simović je nakon napada uzeo vatreno oružje i nosio ga prilikom bijega. Simović je uhićen u studenom 2006. u stambenom naselju na Novom Beogradu u kojem se skrivao.
NINOSLAV KONSTANTINOVIĆ – Osuđen na 35 godina zatvora – bijeg službeno jedini pravomoćno osuđeni član zemunskog klana koji je još u bijegu. Kao što smo već spomenuli, Konstatinović je bio uz Jovanovića i Aleksandra Simovića prije, tijekom i nakon ubojstva. Tijekom bijega iz poslovne zgrade u Ulici admirala Geprata 14 na sebi je imao kolut s remenima. Konstatinović je pušku sakrio u blizini ubojice premijera na Novom Beogradu, tvrdio je da je to zbog Bloka 26, u blizini mjesta na kojem se gradi. Tu je vreću s puškom prekrio kamenom. Policija vjeruje da je Konstantinović ubijen nakon bijega, ali njegovo tijelo nikada nije pronađeno. Konstantinović je nakon atentata na premijera pobjegao u svoje skrovište, Sretku Kaliniću i Milošu Simoviću, ali im je, očekivano, u jednom trenutku postao na štetu, pa su ga ubili. Kalinić je nakon hvatanja policiji odao mjesto gdje je Konstantinović ubijen i potom zakopan u polju u blizini autoputa Beograd-Zagreb, međutim, iako je policija više puta prekopavala ovo područje, tijelo Konstantinovića nije pronašla.
VLADIMIR MILisavljević – VLADA BUDALA – Osuđen na 35 godina zatvora, nalazi se u zatvoru u Španjolskoj. Vladimir Milisavljević nalazi se u španjolskom zatvoru. Pripadnik zemunskog klana koji je bio zadužen za dovođenje Jovanovića, Simovića i Konstantinovića u objekt u Ulici admirala Geprata 14, potom bi odvodio trojicu nakon atentata tijekom njihova bijega. Od cijele skupine zemunskih bjegunaca, Milisavljević je dugo izmicao pravdi, ali ne zbog svog intelekta, već zbog zaštite Luke Bojovića, koji je nakon ubojstva Spasojevića i Lukovića preuzeo vodstvo zemunskog klana. Milisavljević i Bojović skrivani su u Španjolskoj, gdje su obojica uhićeni u veljači 2012. Tamo im je počelo suđenje kao sredstvo mučenja Milana Jurišića, bjegunca iz Zemuna kojeg su njegovi suradnici ubili i bacili u rijeku Manzanares. Bojoviću i Milisavljeviću, kao i još dvojici optuženika, nije dokazano da su ubili Jurišića, ali ih je španjolski sud osudio na dugogodišnje kazne zbog zločinačkog udruživanja. Bojović je u klubu bio 18 godina, a Milisavljević 22 godine. Bojović će biti deportiran u Srbiju krajem 2022. godine, gdje će služiti uvjetnu kaznu. Milisavljević je zatvoren u zatvoru maksimalne sigurnosti Zuera u Zaragozi, jedan je od 50 najopasnijih kriminalaca koji su pod stalnim nadzorom i imaju visok stupanj specijalizacije. U tom zatvoru nalaze se najozloglašeniji kriminalci, uključujući i teroriste Islamske države.
Miloš Simović – Osuđen na 30 godina zatvora, nalazi se u Posebnom odjeljenju zatvora u Požarevcu. Miloš Simović je 35 godina u zatvoru u Požarevcu. Pripadnik zemunskog klana koji je na dan atentata trebalo da stoji u bolnici “Rudo” prebačen je na dužnost da prijavi dolazak vladinog konvoja. Nakon atentata uspio je pobjeći policiji, ali je u lipnju 2010. uhvaćen, dan nakon toga u Zagrebu je ranio svog suradnika Sretka Kalinića. Kalinić se tada ozlijeđen pojavio u zagrebačkoj bolnici, a tom je prilikom otkrio svoju tajnu i priznao da mu je Simović dao otkaz. Spor dvojice bjegunaca počeo je oko zagrebačkog spasitelja Cvetka Simića. Naime, Kalinić je bio u ljubavnoj vezi sa Simićevom suprugom Anom, potom je ubio Simića, njegovo tijelo rasjekao i bacio u Jarunsko jezero. Simović se od tog trenutka bojao da će biti sličan Simiću, pa je otpustio Kalinića.
MILAN JURIŠIĆ – Ubijen u madridskom zatvoru, osuđen na 30 godina. Milan Jurišić ubijen je u Madridu dok je bježao. U presudi je stajalo da su Jurišić i Zvezdan Jovanović locirali odredište ubojice, pratili Đinđića do Kopaonika i dojavili članovima klana. Na dan atentata dobio je zadatak osigurati parkiralište ispred zgrade u Ulici admirala Geprata. Jurišić i ostali članovi klana koji su pobjegli sklonjeni su pod vodstvom Luke Bojovića. Tako se na kraju s njima našao u Španjolskoj. Španjolski sud smatrao je da je Jurišić ubijen u stanu u Madridu u kojem su boravili Luka Bojović, Sretko Kalinić, Vladimir Mijanović i Vladimir Milisavljević, ali nije mogao utvrditi tko je od tih osoba ubojica. Njegovo tijelo je potom raskomadano, a mljeveno meso bačeno u rijeku Manzares. Kalinić, koji je bio svjedok postupka, izjavio je da se Jurišić drogirao, a da ga je Bojović namjeravao ubiti. Počinio je samoubojstvo jer je postao neučinkovit kao ovisnik. Kalinić je čak rekao da su od fragmenata Jurišićeva tijela pripremali gulaš koji je kasnije konzumirao Vladimir Milisavljević Budala.
Branislav Bezarević – Osuđen na 30 godina, nalazi se u zatvoru Beograd – Nova Skela. Bezarević je bivši zaposlenik BIA-e, proglašen je krivim za odavanje kretanja premijera Zemuncima. Bezarević je svoju karijeru policajca započeo 1993. godine u OUP-u Zemun, gdje je susreo Zorana Vukojevića Vuka, koji će kasnije biti svjedok u postupku. Potom je prešao u MUP, tadašnju Šestu upravu BIA-e, gdje je bio zadužen za osobnu sigurnost. Divno bogatstvo – Osuđen na 30 godina zatvora, nalazi se u 7. paviljonu požarevačkog zatvora. Uz Mileta Lukovića, atentatora na premijera, nalazio se na Putu Adolfa Hitlera, obojica su kod sebe imali automatsko oružje. Bili su zaduženi za spašavanje od požara tijekom bijega. Kalinić, najnasilniji pripadnik zemunskog klana, skrivao se do lipnja 2010. godine kada ga je u Zagrebu ozlijedio njegov najbliži prijatelj Miloš Simović. Nakon što se sam javio u zagrebačku bolnicu, potom je prebačen u Srbiju, gdje je o svojim osjećajima razgovarao s ostalim članovima klana, točnije Lukom Bojovićem, te ih okrivio za većinu počinjenih zlodjela. Zbog toga je od dotadašnjih suradnika u zatvoru premješten i smješten u Sedmi paviljon Zabele.
Sretko Kalinić – Osuđen na 20 godina, odslužio je kaznu u zatvoru u Sremskoj Mitrovici i izašao prošle godine. Krsmanović je ispričao Zvezdanu Jovanoviću da je automobil s Đinđićem ušao u dvorište Vlade. Na dan ubojstva premijera bio je zadužen za pripremu informacija za Jovanovića kada je kolona vozila s premijerom prolazila dvorištem Vlade u Nemanjinoj ulici. Pripadnik zemunskog klana koji je uhapšen u akciji “Sablja” jedini je izrazio žaljenje na suđenju, ali ne i zbog ubojstva premijera Đinđića, već je izjavio da je potrebno da se nađe sam u poziciji u kojoj se našao. Zbog ovog priznanja prijetila mu je zatvorska kazna, kaznu je odležao u zatvoru u Sremskoj Mitrovici.
Zeljko Tojaga – Osuđen na 15 godina zatvora, kaznu je služio u požarevačkom zatvoru. Tojaga, poznatiji kao Žmigi ili “Doktor za Zolju”, bivši je pripadnik “Crvenih beretki” koji je bio u zatvoru zbog pokušaja ubojstva premijera Zorana Đinđića kod “Kombank arene” 21. veljače 2003. godine. potvrđena je 2018., kada je pušten.. Željko Tojaga – Osuđen na osam godina zatvora, kaznu je odslužio. Saša Pejaković izašao je na slobodu prije 11 godina. On je prvi osuđen za ubojstvo Đinđića, a u zatvoru je već 12 godina. U zatvoru u Sremskoj Mitrovici proveo je osmu godinu. Osim toga, Pejaković je bivši pripadnik JSO-a koji je kažnjavan zbog pomaganja ubojicama u prikrivanju. DVA KORUMPIRANA prije ubojstva Pripadnici zemunskog klana namjeravali su izvršiti dva puta neuspjela pokušaja atentata u veljači 2003. U presudi se navodi da su Ulemek i Spasojević dogovorili konkretan način izvršenja atentata 16. veljače 2003., kada se premijer vraćao s Kopaonika. Dejan Milenković i Miloš Simović trebali su kamionima presjeći kolonu premijerovih vozila na brdu kod Bubanj potoka, Tojaga i Jovanović potom pucati iz automatskog oružja, Kalinić i vođe zemunskog klana Spasojević i Luković, također bi koristio automatsko oružje.
Međutim, odustalo se od te strategije. Mile Luković-Kum i Dušan Spasojević-Siptar Dvadesetak dana prije ubojstva Đinđića ispred Vlade, pripadnici zemunskog klana pokušali su atentat na premijera 21. veljače 2003. na autocesti Beograd-Zagreb kod hale Limes, današnje “Štark arene”. Kasnije je kamion “mercedes” austrijskih registarskih oznaka krenuo iz sredine kolovoza ulijevo, zbog čega je prošla kolona službenih vozila, među kojima je bio i premijer Zoran Đinđić. Kamion je preletio kolonu i zamalo se sudario s BMW-om pratnje, ali je vozač limuzine samo promašio sudar skrenuvši u posljednji trenutak ulijevo, tik uz rubnik, i izbjegao nesreću. Kolona i kamion nastavili su vožnju oko 100 metara u noć, ali su se dva automobila iz pratnje odvojila, jedan je zaustavio kamion, a drugi je odveo vozača u obližnju policijsku postaju koja je kontrolirala promet. Strategija je bila da Jovanović i Tojaga pokušaju ciljati prijevoz premijera’s karavanom s tla, dok bi im Luković i Kalinić pružali vatrenu potporu preko obližnje planine, strategija je bila da ostatak isprati, potpomogne i potom ode s terena. Utvrđeno je da je vozač kamiona bio Dejan Milenković, odnosno Bagzi, koji je od ranije poznat policiji. S obzirom na Milenkovićev “bogat” narativ, odmah se počelo vjerovati da je najvjerojatnije pokušaj atentata na premijera.
