Živ sahranjen je noćna mora i strah mnogih ali se dešava.

Ali kada neko traži da ga sahrane njegovom voljom naravno ne za

sva vremena već za jedno kraće vrijeme onda je nešto drugo.

On je tražio da ga u sanduku zakopaju na tri dana.

Naravno nije to bio ni bilo kakav sanduk već posebno ureađen sanduk

jer u običnom sigurno nebi mogao preživjeti to vrijeme.

Sanduk u kome je sahranjen je bio posebno izrađen sa osvjetljenjem,

opremljen je i signalom za mobitel da može prići društvenim mrežama.

Nekima je ovo poput avanture ali njemu nije bilo to.

Njemu je šezdeset godina zove se Edvards i bivši je narkoman i alkoholičar.

Ta sredstva ne upotrebljava više od dvadeset sedam godina kaže susreo se sa Bogom.

Zbog svog načina života izgubio je više od 20 prijatelja a danas želi da

pomigne drugima koji imaju isti problem.ć

Mnogi mu se obraćaju i traže savjete pa je to bio razlog da ode na tri

dana pod zemlju.

Plan mu je bio da na mnoga pitanja odgovori iz groba i ističe da nije klaustrofobičan

ali je svakako bio malo uplašen.

Kasnije je izjavio da nije sve jedno kada se čuje udaranje zemlje na poklopac sanduka.