Priča koja se priča u čačanskom kraju navodi da vladari Srbije nisu ovaj grad nikako voljeli. Kralj Aleksandar Karađorđević ga je posjetio samo jednom i to zvog sahrane vojvode Stepe Stepanovića. Tito ga je također zaobilazio, a ni drugi političari ga nisu takočesto posjećivali. Kada je Tito u pitanju, on je postao popularan po svojim svjetkim turnejama kao i obilascima država na drugom kraju svijeta i putovanjima koja su trajala i po par mjeseci. Ali, kako se navodi, Čačak je uvijek zaobilazio kako god je mogao.
Tito je na vlasti bio trideset i pet godina, a bio je sedam puta u Čačku i to uvijek u prolazu, na putu prema Užicu. Nije skoro nikada dolazio u Čačak planski, a historičari smatraju da je to zbog toga što je Broz doživljavao ovaj grad do kraja života kao blizak ravnogorskom pokretu. Čačani su uprkos svemu, u Titovim očima ostali uvijek četnici, vjerovatno zbog svoje blizine Ravnoj Gori i pjesme “Na planini, na Jelici”.
Izvještaji policije kraljevine Jugoslavije su Čačak ocijenili 1940. godine kao ozloglašeno komunističko leglo u Zapadnom dijelu Srbije. Tito je imao drugačiju percepciju, te su stariji Čačani pričali da su svaki put prije Titovog dolaska ljudi označeni kao protivnici režima hapšeni i po sedmicu dana ranije, a da je etiketu “buntovničkog grada” i mjesta za izbjegavanje, zapečatila situacija kadaje za vrijeme druge Titove posjete ovom gradu, baš tokom njegovog govora, kao planski, nestalo struje. Ovaj grad i danas dan pamti Tita i njegovo ignorisanje ovog mjesta, i ta priča je ušla u historiju.
