Nakon brojnih istraživanja na tu temu, znanstvenici su došli do zaključka da je sposobnost reguliranja cirkadijalnog ritma, biološkog sata koji traje dan, pokazatelj intelekta. U svojoj studiji pod naslovom ‘Zašto su noćne ptice inteligentnije’, Satoshi Kanazawa i Kajai Perina tvrde da osobe koje su sklone ostajanju do kasno mogu imati višu razinu inteligencije u usporedbi s ranoraniocima. To je zbog njihove navodne sposobnosti reguliranja vlastitih bioritmova. Dok su kod većine životinja ciklusi spavanja i budnosti određeni prirodnim okolnostima i kontrolirani cirkadijalnim ritmom, koji upravlja svim ostalim ciklusima, ljudi posjeduju jedinstvenu sposobnost nadjačavanja unutarnjeg biološkog sata i njegovih ritmova putem kognitivne funkcije.
Iako mogu postojati varijacije u cirkadijalnim ritmovima pojedinaca, gdje neki mogu biti skloniji noćnim obrascima, ljudi su u suštini dnevna bića jer se uvelike oslanjaju na svoj vid za navigaciju, kako objašnjavaju autori. Prema popularnom vjerovanju, naši evolucijski preci bili su prirodno skloni slijediti ritam svojih tijela i prilagoditi svoje vrijeme spavanja i buđenja u skladu s tim. Mnogi ljudi i danas ovu praksu smatraju korisnom. Međutim, u moderno doba, pojedinci teže uspostaviti vlastite rasporede spavanja, zanemarujući svoj cirkadijalni ritam – neki odstupaju dalje od drugih.
Prema autorima studije, naši su prethodnici zadržali uobičajeni obrazac ranog odlaska u krevet i ranog buđenja. Odstupanje od ove prakse, dakle, ukazuje na veću privrženost modernom načinu življenja. To se pak smatra pokazateljem inteligencije. Važno je uzeti u obzir činjenicu da je moderno društvo naviknuto na dugotrajnu budnost zbog prevladavanja umjetne rasvjete. Međutim, nasuprot tome, naši preci u davnim vremenima povlačili bi se u krevet nedugo nakon zalaska sunca, jer su malo toga mogli postići u mraku. Zatim bi rano ustali sa zorom, kako bi u potpunosti iskoristili prirodno svjetlo za sve potrebne zadatke potrebne za njihov opstanak. Sveučilište u Madridu provelo je studiju o ovoj temi, a njihovi su istraživači otkrili da osobe koje imaju naviku ostajati budne do kasno, koje se obično nazivaju “noćne ptice”, imaju tendenciju da budu bolje u procjeni inteligencije u usporedbi s onima koji idu rano na spavanje i rutinu buđenja.
Prema Jimu Horneu, profesoru psihofiziologije na Sveučilištu Loughborough u Ujedinjenom Kraljevstvu, pojedinci koji radije ostaju budni do kasno u noć obično imaju otvorenije osobnosti i često ih privlači kreativnost, poput poezije, umjetnosti i inovacija. S druge strane, oni koji se radije bude rano ujutro vjerojatnije će se baviti zanimanjima kao što su činovnički i računovodstveni poslovi. Prema Satoshiju Kanazawi i Kajaiju Perini, pokazivanje jasne želje i slušanje signala našeg tijela, čak i ako to znači da ne želimo ujutro ustati iz kreveta, pokazatelj je neovisnosti. Nadalje, pojedinci koji slijede svoje strasti i pokazuju eksplicitne znakove svojih želja skloni su biti maštovitiji i inovativniji, često pronalazeći vlastita jedinstvena rješenja.
Uz te sudionike, tim istraživača sa Sveučilišta Liège sa sjedištem u Belgiji također je ispitivao pojedince koji su skloniji biti aktivniji tijekom noćnih sati, kao i one koji su budniji rano ujutro. Istraživači su mjerili razinu njihove moždane aktivnosti 90 minuta nakon buđenja, kao i 10 sati nakon buđenja. Kada su testirani sat i pol nakon buđenja, pojedinci koji slijede rani raspored spavanja i rano se bude, i oni koji radije ostaju budni do kasno i kasno se bude, bili su jednako učinkoviti. Međutim, nakon deset sati budnosti, noćne ptice bile su produktivnije u usporedbi s ranoraniocima.
Prema studiji koju je provelo Sveučilište Southampton, pojedinci koji se smatraju “noćnim pticama” obično zarađuju više. Istraživački tim pratio je navike spavanja 1229 ispitanika, muškaraca i žena, te je također uzeo u obzir njihov socioekonomski status. Studije su otkrile da su pojedinci koji su spavali u ponoć ili oko nje i probudili se nakon osam ujutro obično imali veću zaradu i izvijestili o većoj razini sreće. Mogli su uživati u ugodnijem načinu života u usporedbi s onima koji su se rano probudili. Postoje ograničenja u pogledu dugog spavanja. Studija je pokazala da su osobe koje su spavale 12 sati ili više svaki dan imale veću vjerojatnost da će doživjeti ranu smrt. Reader’s Digest je izvijestio da su oni koji su spavali osam sati imali najmanji rizik od prerane smrti.
