Oproštajna poruka glumca Džordža Sandersa prije nego što je u aprilu 1972. godine popio pet bočica ljekova i dan danas trese javnost.
U trenutku smrti je imao 65 godina, a Dejvid Niven je tvrdio kako mu je Sanders još 1937. rekao kako će sa 65 izvršiti samou*istvo.
– Dragi svijete, odlazim zato što mi je dosadno. Osjećam da sam dovoljno živio. Ostavljam vas s vašim brigama u ovoj slatkoj septičkoj jami. Sretno – napisao je on.
Dramatično je otišao, ali i igrao svoje uloge. Bariton hladan kao zmija, apsolutna nezainteresovanost za probleme smrtnika, pogled ispod oka i vješte, suhe doskočice za svakog ko mu se obrati, jedna čista uživancija je bilo gledati bilo koje djelo s njim u ulozi, jer se čini da su i scenaristi zazirali od njega, pa su mu pisali bolje replike nego za ostale, a i jedino njegove su mogle biti dobre u filmu.
Virtuoz epizode, čuven je njegov cinični kritičar Edison Devit, lik iz “Sve o Evi” za kojeg je dobio Oskara i čija naracija je čak otrovnija i od same radnje filma, kod Hičkoka je bio u “Rebeki” i “Stranom dopisniku”, uobičajeno verbalno vješt iz drugog plana, i u “Slici Dorijana Greja”, “Duhu i gospođi Mjur”, Langovom noiru “Dok grad spava”, pozajmljivao je glas Šir Kanu u slavnoj verziji “Knjige o džungli”, a posebno se mora naglasiti rijetka glavna uloga, i to u filmu “Putovanje u Italiju” Roberta Roselinija u kojem su on i Ingrid Bergman igrali sredovječni bračni par u teškoj krizi. Oboje su odradili posao stvarno nevjerovatno, a sam film je jedan od boljih sa sličnom tematikom.
