Postoje značajne razlike između primarnog i sekundarnog raka kostiju. Primarni rak kostiju, koji nastaje u samim kostima, izuzetno je rijedak i čini samo jedan posto svih slučajeva raka. Pojava sekundarnog karcinoma kostiju znatno je veća, jer se radi o pojavi koštanih metastaza nakon što je pacijent već obolio od raka na drugom dijelu tijela.
Kada stanice raka počnu rasti u kostima, oštećuju normalno koštano tkivo. Vrsta stanica i tkiva gdje rak počinje određuje vrstu raka kostiju. Rakovi koji se formiraju u samim kostima nazivaju se primarnim karcinomima kostiju. Tumori koji počinju u organu ili drugom dijelu tijela i šire se na kosti nazivaju se sekundarnim ili metastatskim karcinomima kostiju. To su najčešće tumori dojke, prostate i pluća, koji mogu metastazirati i proširiti se na kosti. Rak kostiju je rijedak. Iako se mogu pojaviti u bilo kojoj dobi, češći su kod djece, tinejdžera i mladih nego kod starijih osoba.
Sarkom, točnije osteosarkom i hondrosarkom, primarni je oblik raka koji se često javlja. Osteosarkom nastaje u koštanom tkivu, dok se hondrosarkom razvija u hrskavici. Tipične indikacije ovih sarkoma uključuju oteklinu iznad zahvaćenog područja kosti, ukočenost ili osjetljivost, prijelome ili gubitak osjeta u kostima, obamrlost, poteškoće u kretanju i opće tegobe poput umora ili neobjašnjivog gubitka težine.
Važno je napomenuti da se bolovi noću pojačavaju, a pacijenti mogu doživjeti temperaturu iznad 38 stupnjeva Celzijusa i pojačano znojenje. Postoje različiti potencijalni razlozi za ovo stanje, uključujući nasljednu komponentu, prisutnost drugih poremećaja kostiju poput Pagetove bolesti ili prethodno izlaganje zračenju. U slučaju da se pojavi bilo koji od gore navedenih simptoma, na raspolaganju je više dijagnostičkih tehnika za potvrdu dijagnoze, kao što su krvni testovi, rendgenske snimke, CT i MRI skeniranja.
Biopsija može dati definitivnu potvrdu malignosti. Mogućnosti liječenja primarnog raka kostiju uključuju kombinaciju operacije, kemoterapije i zračenja. Ako je zahvaćeno područje kosti potrebno ukloniti, može se zamijeniti ili implantatom ili transplantatom. U rijetkim slučajevima kada zamjena nije izvediva, amputacija postaje neophodna. Nakon što rana potpuno zacijeli, priprema se proteza.
