POUČNA PRIČA: Insan ne zna vrijednost neke osobe sve dok ga je ne izgubi

0
179

Jednog dana , kada se muž vratio s posla i legao da odmori supruga ga je pitala: „ Šta misliš da danas izađemo“ , na to joj je muš odgovorio , da je jako umoran , i da ga pusti da spava. Supruga je samo u sebo pomislila , da je stvarno umoran , i da će izaći drugi put i ostavila ga da se odmori.

Sljedećeg dana kada je opet muž došao s posla , supruga mu je postavila isto pianje kao i predhodnog dana , da izađu u šetnju , a muž joj je drsko odgovorio da ga pusti na miru , jer nije raspoložen. Supruga ga je opet ostavila na miru , pravdajući samoj sebi da mu je možda nešto na poslu loše bilo.

Sutradan kada se probudio , njegove supruge nije bilo. Mislio je da je tu negdje , pa nije ni pridavao značaja njenom odsustvu. Međuti kada je sutradan vidio da je nema odlučio je da je potraži. Umjesto nje našao je pismo koje je glasilo.

„Dragi moj , presušila je rijeka opravdanja , koja sam imala za tebe svaki dan , kao i moja oaza strpljenja. Protekla sedmica , je bila sedmica u kojoj si se rodio , baš u toj sedmici sam htjela da te učinim najsretnijim čovjekom, ali ti si učinio da poželim da se nisi rodio , jer si ugasio svijeće ljubavi , usmrtio si srce koje sam željela da ti poklonim. Zato neka ti je sretan svake godine , ali bez mene. Tvoja supruga“

Muž je odmah požurio do kuće njenih roditelja , i pokušao da priča sa svojom ženom , na šta je ona rekla: „Nisam u dobrom raspoloženju , pusti me“ , ponovila mu je negove riječi , koje je on njoj upućivao.

Insan ne zna vrijednost neke osobe , sve dok je ne izgubi.