Gljive mogu biti ukusne i dobro se slažu sa raznim namirnicama. Osim toga, mogu se koristiti za izradu farmaceutskih proizvoda. Ali pored jestivih ima i opasnih. Svijest javnosti izazvalo je trovanje mnogih ljudi u Šapcu prošle godine. Tokom gostovanja na TV Prva, Nataša Bižić iz Mikološko-gljivarskog saveza Srbije i Živan Relić iz Ekološko-gljivarskog društva razgovarali su o tome koje su gljice najzdravije i kako izbjeći trovanje gljivama.
Kao što je Živan Relić iz Ekološkog gljivarskog društva naveo na početku, gljive kategoriziramo u tri kategorije: jestive, uslovno jestive, koje zahtijevaju termičku obradu prije kuhanja, i toksične. Nastavio je rekavši da dok profesionalci mogu identificirati koje gljive pripadaju prve dvije klase, većina ljudi ne može. Obično je preporučljivo ići u lov i sakupljanje gljiva sa dobro poznatim pratiocem.
Pored toga, Nataša Bižić iz Srpskog mikološkog gljivarskog društva navela je niz terapeutskih gljiva koje rastu na našem imanju. To su čaga, brezova guba i hrastov glositis. Kao prvo, iako ove gljive nisu jestive, koriste se za pravljenje terapeutskih tinktura. Zelena gljiva je najopasnija gljiva i od nje bi trebalo “bježati bez obzira”, smatraju stručnjaci. Može biti smrtonosan i uglavnom se nalazi ispod hrastova u listopadnim šumama između jula i oktobra. Obično se nalazi u listopadnim šumama, posebno ispod hrastova, od jula do oktobra.
Prema riječima Momčila Daljeva, predsjednika Društva Gljivar u Novom Sadu, trovanje zelenom puapvkom predstavlja većinu slučajeva trovanja sa smrtnim ishodom. Nosi glatku kapu bez mrlja koja se kreće u nijansama od zelene do žućkastosmeđe, uvijek sa jačom ili slabijom zelenom primjesom. Njegov omotač, prsten i stabljika su svi bijeli, iako stabljika povremeno pokazuje zelene prelive.
