Stojina životna priča počinje izjavom da su njihove patnje suđene kroz cijeli život. Ona je jedna od pet sestara Zarić koje žive na svojoj djedovini u selu Mrtvica, koje se nalazi između Brčkog i Lopara. Njihov način života uključuje opsežan trud dok štedljivo upravljaju svojim resursima. Petra, Stoja, Goja, Anica i Živana Zarić, koje su porijeklom iz sela Mrtvica kod Brčkog, živjele su živote posvećene roditeljima i kućnim obavezama, iako su navršile osamdesetu i devedesetu. Zanimljivo je da se nijedna od sestara nikada nije udala i ostale su zajedno do kraja života. Njihova sudbina je sve samo ne obična.

Ranije su porodice bile strukturirane na takav način da je bilo jasno ko je odgovoran za svaki zadatak na imanju. Trenutna porodična jedinica funkcioniše na isti način, sa marljivim sestrama koje se bave poljoprivrednom zemljom, uzgajaju stoku i obavljaju razne poslove koji su tipično povezani sa muškošću. Ova neumorna radna etika je izložena od zore do sumraka svakog dana. Jovo i Spasenija, preminuli roditelji porodice, na svijet su donijeli trinaestoro djece. Nažalost, većina njihovih muških potomaka umrla je u mladosti. Dvije sestre u porodici odlučile su se udati, dok je ostalih pet ostalo kod kuće da pomognu roditeljima u svakodnevnim poslovima oko farme i da popune prazninu koju su ostavili njihova preminula braća.

Sestre su tipično u žurbi kada je u pitanju sadnja kukuruza. Dok je jedna od sestara popravljala dotrajali zid svog pradjedovskog doma, druge dvije su pripremale sjeme za sadnju. Iako su sestre zauzete raznim poslovima, priznaju da traže pomoć od svojih komšija kada je to potrebno, jer je teško naći sve na jednom mjestu u isto vrijeme. Nedostatak radne snage na imanju postao je značajan problem jer se broj ljudi koji žive u ruralnim područjima i dalje smanjuje. Pritužbe su upućene na poteškoće u zapošljavanju radnika za važne projekte na imanju.

Sestre Zarić iskreno izražavaju sreću što su ostale uz roditelje i tvrde da bi bez oklijevanja ponovo napravile isti izbor. Njihova farma ima raznoliku stoku uključujući goveda, ovce, svinje i perad. Uprkos opterećenosti poslom, sestre ne zaziru ni od jednog zadatka. Oni također imaju tendenciju da zauzimaju značajan dio zemljišta i spremni su zakupiti dodatni prostor kada je to potrebno. Sestre Zarić smatraju da je Božja volja da ostanu neudate i da žive zajedno kao porodica od pet sestara. Planiraju da rade i žive sve dok su fizički sposobni za to. Mrtvičani, uključujući i njihove komšije, sestre Zarić veoma cijene i često ih hvale.Od kada im je majka preminula, uzdržavaju se od gledanja televizije.Majka Spasenija je doživjela skoro 100 godina prije nego što je preminula 2007. godine, samo četiri mjeseca prije nego što dostigne tu stogodišnjicu. Nakon njene smrti, njeni voljeni su usvojili strogi ritual žalosti, noseći crnu odjeću i uzdržavajući se od gledanja televizije ili slušanja radija. Stanovnici sela ih često opisuju kao neobične. Kako je emisija sa sestrama Zarić snimljena sedam godina ranije na RTS-u, trenutno nema dostupnih ažuriranih informacija o njihovom trenutnom stanju.