Davor Vidović, vođa specijalnog tima spasilaca MUP-a Srbije, govorio je o jučerašnjoj akciji spasavanja devojčice ispod ruševina sedmospratnice u Turskoj. Rekao je da je njihov dresirani pas bio taj koji je ukazivao da ispod betona ima preživjelih.Vidović kaže da je srpski tim zadužen za raščišćavanje terena u dijelovima Turske pogođenim zemljotresom, te da su počeli rad na procjeni gdje postoji mogućnost da se neko od preživjelih nalazi.

– Pomeraju se veliki delovi betona, a naši spasioci čekaju pomeranje da bi se napravio prolaz i videlo da li ima nekoga. Tako je pronađena juče devojka od 17 godina, koja je bila u tom trenutku u svesnom stanju – dodao je.Kako napominje spasilac, prva stvar koja je spasila djevojčicu je selektivno uklanjanje ruševina, što je potom omogućilo psu za spašavanje da ukaže da je neko zarobljen ispod.

– To je mnogo slojeva betona, počeli smo da uklanjamo materijal i kako smo uklanjali stvorio se džep u koji su momci utrčali i javio se ženski glas iz šupljine, a onda se pristupilo raščišćavanju i uspeli smo da izvadimo tu nesrećnu devojku. Komunicirali smo sa njom, odazvala se na naše pozive, uspeli smo da je lagano izvučemo. Bila je iscrpljena, jer provela je gotovo četiri dana ispod betona, nije mogla sama da se kreće, pa smo je stavili na nosila i izvukli lagano – ispričao je on.Vidović, vođa spasilačkog tima MUP-a, rekao je da je prvi utisak njegovog tima kada su stigli na područje pogođeno zemljotresom bio da je tlo sravnjeno.

– Grad koji ima više pola miliona stanovnika gde su praktično svi objekti urušeni, neki delimično, neki sa pukotinama, nemoguće je da se živi više u njima. Naš utisak je da je potrebno sve porušiti i graditi novo naselje na ovom mestu – rekao je on.Vidović kaže da su srpski spasioci stalno na terenu, tražeći na više lokacija i pomoću psa i opreme pomažu lokalnim snagama da pronađu eventualne preživjele.Međunarodni standardi navode da je rok za potpuno uklanjanje ruševina i obustavljanje potrage za ljudima sedam dana.

– Tada dolazi do odluke o potpunom uklanjanju ruševina, ali uvek postoje ekstremni slučajevi da neko uspe da preživi. Timovi i dalje nastavljaju, mi nastavljamo i dalje da radimo – ističe.- Ovde nema vode, struje, telekomunikacije su loše, a gorivo svi koriste za napajanje električnom energijom. Hrane imamo, vode imamo, spavamo ispod šatora, grejemo se grejalicama i manje-više trudimo se da o tome ne razmišljamo, znamo što smo došli, svi smo zajedno i na visini zadatka – naglasio je.