Prema nalazima dr. Vesne Dimitrijević Srećković, određeno povrće može imati negativan utjecaj na zdravlje štitnjače. Na rad štitnjače prvenstveno utječu dva glavna čimbenika: nezdrav način života i stres.
Opće je prihvaćena činjenica da je štitnjača odgovorna za lučenje hormona koji imaju značajan utjecaj na mnoge tjelesne procese. To uključuje, ali nije ograničeno na metabolizam, rast i razvoj, rad srca, razinu glukoze u krvi i održavanje trudnoće. Iako bolest štitnjače obično nije bolna, može uzrokovati značajnu patnju. Poremećaj u radu štitnjače odgovoran je za dvije najčešće bolesti koje karakterizira prekomjerna ili manjkava proizvodnja hormona. Hipertireoza je uzrokovana prekomjernom proizvodnjom hormona, dok je hipotireoza uzrokovana nedovoljnom proizvodnjom hormona, a oboje remete normalno funkcioniranje organizma.
Štitnjača može pretrpjeti pogoršanje zbog različitih čimbenika. Međutim, konzumacija svježeg povrća poput kelja, prokulice, brokule, cvjetače, korabice, blitve i špinata može imati negativan utjecaj na zdravlje i čak dovesti do razvoja kvržica na žlijezdi. Opće je nepoznata činjenica da uključivanje određenog povrća u smoothieje može biti štetno za zdravlje štitnjače. Povrće poput kelja, prokulice, brokule, cvjetače, korabice, blitve i špinata ima strumogeni učinak koji se može pokazati štetnim. Endokrinolog, profesorica dr Vesna Dimitrijević Srećković, objašnjava najbolje načine skladištenja ovog povrća kako bi se uništilo njihovo strumogeno djelovanje. Ova informacija objavljena je u intervjuu za Kurir Zdravlje.
Prema riječima prof. dr. Dimitrijević Srećković, povrće poput brokule, prokulice, kelja, cvjetače, špinata, blitve i korabice sadrži strimogene tvari koje mogu uzrokovati nastanak čvorića na štitnoj žlijezdi. Srećom, kuhanje ovog povrća na pari nekoliko minuta dovoljno je da se te tvari uklone. Dok su čvorovi na štitnoj žlijezdi obično bezopasni i ne uzrokuju nikakve probleme, pojava čvrste izrasline koja je fiksirana na okolno tkivo može ukazivati na zloćudnost. Žene imaju veću vjerojatnost za razvoj čvorova zbog hormonskih čimbenika.
