Gubitak djeteta za majku je najveća moguća tragedija i patnja, a sve žene koje su se suočile s takvom sudbinom dokaz su nevjerovatne snage i otpornosti žene. To je bila sudbina koja je zadesila Genevieve Purinton 1949. godine kada je imala samo 18 godina. U to vrijeme je željno iščekivala rođenje svoje bebe i to se konačno dogodilo. Rodila je prelepu devojčicu.
“Rekla sam da želim da vidim bebu”, prisjeća se ona. Međutim, vesti nisu bile dobre! Ljekari su joj saopštili užasne vesti – da beba nije preživjela. Njen je život postao patnja od toga trenutka, te je nakon mnogo godina ostala sama u staračkom domu, sa malo članova porodice koji bi joj mogli pomoći
U isto vrijeme, na drugom kraju države je živjela žena koja je bila okružena sa svojom porodicom, ali sa velikom rupom u srcu, jer je Koni uvijek zanimalo ko su njeni biološki roditelji: “Sjećam se kada sam imala pet godina, poželjela sam da pronađem moju majku”, rekla je novinarima. Njena porodica je odlučila da joj pomogne, a jedini način je bilo pomoću DNK analize, te tako saznala za svoje korijene, pa je ubrzo stupila u kontakt sa jednom rođakom, i spomenula je ime svoje majke koje joj je dala kompanija, a rođaka joj je rekao kako je to njegova tetka, te da je ona još živa
Nedugo zatim, 88-godišnja Genevieve je nestrpljivo čekala ispred vrata staračkog doma, držeći se za hodalicu. Bila je samo nekoliko minuta udaljena od susreta sa davno izgubljenom kćerkom, a kada su se sreli, oboje su odmah zaplakali.“Nisi mrtva”, rekla je Dženeviv kao da nije mogla vjerovati svojim očima. Ispostavilo se da su je ljekari slagali da joj je beba umrla, a Koni je kasnije usvojio bračni par sa Floride. Poznato je da je ovakvih slučajeva bilo svuda u svijetu te da se mnogi roditelji se i danas trude da pronađu svoju djecu za koju im je rečeno da su mrtva.
