Nije mogla da istrpi već je svoje iskustvo sa vjenčanjem podijelila

na društvenim mrežama.

Desilo se njoj a sjetila se priča za koje je slušala ili čitala pa je

i ona svoje siustvo željela podijeliti.

Nije tražila veliko vjenčanje već da se to obilježi u krugu najbliže

rodbine i prijatelja jer je to njen dan.

Kasnije je uvidjela koliko je imala pogrešno mišljenje o mnogima i

razočarala se u ljude.

Njen jedna stric koji nije bio baš nešto dobro stoječi, siromah a kome je rekla

da bi voljela da dođe na njeno vjenčanje pošto joj novac nije bitan.

Imala je ona jednu tetku koja je radila u inostranstvu i koja je obećavala

da će snositi troškoe svadbe.

zahtijevala je da se na svadbu pozove osamdeset osoba i tako je i urađeno.

tetka nije bila zadovoljna što se ona udaje za nekoga ko ima prosječnu platu

koja jedva da stigne zadovoljiti sve potrebe.

Došao je i taj dan i stizale su koverte i kese.

Njen stric koji je jedva stigao na svadbu ali je osvjetlao obraz sa 100 eura u kovertzi.

” Bogata ” tetka iz inostranstva koja je obećavala sve svašta kada je trebalo

da se pokaže u kovertu je stavila jedva 50 eura i još ju je na kraju mislila je ponizila.

Stavila joj je do znanja da se udajom za siromaha nje u mogućnosti uključiti

u društvo bogatih poput nje.