U našim prethodnim člancima raspravljali smo o tome šta se događa s tijelom neposredno nakon smrti, koji organi prvi propadaju i koji dijelovi tijela su još uvijek neranjivi. Međutim, istraživači su radili na razumijevanju samog procesa umiranja, kao i načina na koji mozak radi u to vrijeme.

Dr. Patrick Stil, stručnjak za palijativno zbrinjavanje, kaže da je “smrt iskustvo jedinstveno za pojedinca i njegove voljene”, dodajući da “postoji mnogo više od fizioloških promjena koje doprinose iskustvu umiranja. Primjeri uključuju ličnost osobe , težinu njihove bolesti, podršku koju dobijaju od prijatelja i porodice, dužinu neizlječivog stanja i njegovu duhovnost. “Normalni obrasci disanja se mogu promijeniti, povremeno bi mogli postati brži ili sporiji nego inače. U posljednjim godinama moglo bi doći do trenutaka kada disanje naglo prestane. Naše disanje može postati glasnije kako starimo. Prema Stilu, oni koji su slušaoci su često uznemireni od osobe koja umire zbog nakupljanja tjelesnih tečnosti.

Prema istraživanju koje je ranije ove godine objavljeno u Frontiers in Aging Neuroscience, mozak može nastaviti funkcionirati do, a možda čak i nakon smrti. Pacijent s epilepsijom bio je podvrgnut kontinuiranoj elektroencefalografiji (EEG) kada je pacijent doživio srčani udar i preminuo. Bili su u stanju snimiti aktivnost mozga dok je osoba umirala, i pronašli su obrasce aktivnosti koji su bili uporedivi s onima pri sjećanju, sanjanju, meditaciji i svjesnoj svijesti.

To može značiti da je ideja da nam život “bljesne pred očima dok umiremo” podržana od strane nauke, kaže organizator studije dr. Ajmal Zemar, neurohirurg sa Univerziteta u Louisvilleu. Kao neurohirurg, povremeno doživim gubitak. Saopštavanje vijesti o smrti ožalošćenim članovima porodice je nevjerovatno teško, dodao je. Dr Zemar je nastavio: “Jedna stvar koju možemo naučiti iz ovog istraživanja je da iako su naši voljeni zatvorili oči i spremni su da nas napuste, njihov mozak možda ponavlja neke od najljepših trenutaka koje su ikada poznavali.”