U današnjem društvu, problem s obiteljskom jedinicom je minimalna količina vremena provedenog zajedno. Kako napominje poznati psihijatar dr. Aleksandar Misojčić, zajednički život ne znači biti obitelj. Važno je razumjeti da sama ljubav nije jednaka potpunom razumijevanju članova obitelji. Dinamika obiteljskog života često zahtijeva brojne ustupke svih uključenih strana. Uobičajena je pojava da se suvremene obitelji za stolom okupe samo tijekom godišnjeg odmora. U tim rijetkim trenucima često se pojavi nešto nepoznato u svakodnevnoj obiteljskoj užurbanosti.
Samo boravljenje u neposrednoj blizini jedno drugoga ne podrazumijeva obiteljski odnos.
Koncept “moderne obitelji” sugerira jedinstveni tip obiteljske strukture. Članovi obitelji imaju tendenciju živjeti odvojeno i voditi svoj vlastiti stil života, okupljajući se samo u posebnim prilikama kao što su praznici. Tijekom ovih rijetkih trenutaka zajedništva, na vidjelo izlaze dosad neprimjećene osobine i ponašanja naših voljenih. Odmor je posebno razdoblje intimnosti koje nosi potencijal za razočaranje i otkrivanje aspekata koji prethodno nisu viđeni kod naših partnera ili djece. Stav je dr. Misojčića.
Izražava da postoji značajna količina stresa povezana s odlaskom na godišnji odmor. U svojim razgovorima s drugima, primjećuje da su pojedinci skloni iskusiti tjeskobu u dva mjeseca koja prethode godišnjem odmoru. Oni iznutra podnose tu napetost, nadajući se da će im nadolazeći odmor pružiti način da napune energiju, što zauzvrat pojačava pritisak koji osjećaju. Prema riječima psihijatra Aleksandra, u životu je važno izbjegavati prevelike želje i očekivanja. Točnije, od odmora ne bismo trebali zahtijevati previše, jer on može ograničiti našu sposobnost fleksibilnosti, prilagodljivosti i razumijevanja tuđih potreba. To nas ponekad može zahtijevati da izađemo iz vlastite zone udobnosti. Kada dvije osobe daju prednost odmoru, to može pokrenuti pitanja o tome koliko prostora ostaje za takve kvalitete.
Prema njegovom stajalištu, dramatiziranje svađa je nepotrebno jer je sukob sastavni dio svakog radnog odnosa. Naglašava da pravi problem nije u postojanju sukoba, već u lekcijama naučenim iz takvih sukoba. Uobičajeno je da pojedinci preuveličavaju posljedice izgovora “Ups, svađao sam se”. Međutim, što ako je argument doista imao pozitivan učinak? Razmotrite ovu perspektivu: ako je argument omogućio osobni rast i razvoj, kao što je poboljšanje ponašanja koje je prethodno uzrokovalo frustraciju voljene osobe, tada je možda sukob poslužio kao sredstvo za postizanje pozitivnog cilja.
Dr. Misojčić predlaže da, iako argumenti ne bi trebali biti u središtu naših interakcija, ne bismo trebali preuveličavati njihov značaj. On vjeruje da su ti sporovi često besmisleni, proizlaze iz pitanja kao što su taština, ljubomora, borba za moć unutar partnerstva ili povrijeđeni ego, a ne stvarne razlike u prioritetima ili vrijednostima. Umjesto toga, on nas potiče da se usredotočimo na bitnije razlike, kao što su različite preferencije za godišnje odmore i pristupi odgoju djece. Međutim, sukobi koji proizlaze iz različitih perspektiva o važnim aspektima života mogu biti vrijedni ako im se pristupi konstruktivno i dovedu do rješenja.
