Pu*nji Gavrila Principa (1894- 1918) u austrijskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda na Vidovdan 1914. godine odjekuju i dan-danas, 108 godina kasnije. Po mnogo čemu Gavrilo Princip spada u jednu od najkontroverznijih ličnosti u čitavoj istoriji. Bio je član pokreta “Mlada Bosna”, koja se borila protiv Austrouglarske vlasti u Bosni i Hercegovini, kao i za ujedinjenje Južnih Slovena u jednu državu.

101. obljetnica smrti Gavrila Principa, čovjeka čijim je potezom

Većina zna ove istorijske podatke, kao i to da je Princip nepravedno optužen da je kriv za početak Prvog svjetskog rata, iako bi i bez njega došlo do velikog k*vo**olića, koje je Austrija uveliko spremala.

Međutim, mnogi ne znaju da je Gavrilovo prezime – Čeko. Postoje dvije priče kako je došlo do promjene prezimena.

Gavrilo Princip

Po jednoj, početkom 19. veka, Gavrilovi preci su se preselili u Obljaj. Tada su dobili prezime Princip, po jednom od njegovih rođaka, izvjesnom Todoru, koji je bio istaknut i ugledan čovjek. Nosio je raskošne nošnje i jahao je bijelog konja, pa je imao i nadimke “bosanski princ” i “princ od Bosne”, pa je stoga njegov nadimak postao prezime.

Po drugoj verziji, Gavrilova porodica je uvijek nosila prezime Čeko, a Princip je bio samo lokalni nadimak za njih. Na zvaničnim dokumentima, vlasti su upisivale prezime Čeko, a u zagradi bi uvek zabilježen čuveni nadimak.

Tko je bio Gavrilo Princip? | Politika | DW | 30.01.2014

Ipak, Gavrilo je želio da ostane upamćen po prezimenu koje ostavlja snažan utisak. Osim toga, jedan od Gavrilovih predaka, najvjerovatnije pomenuti Todor, bio je ugledni stočar, koji je prodavao stoku čak i u Veneciji.

Nosio je bogato nakićeno bosansko odjelo, sa srebrnim tokama na prsima. Dok je prolazio kroz italijanske gradove, masa je išla za njim i govorila “Il principe Bosniaco” (“bosanski princ”), pa otuda i “Princip”.

Stručnjaci koji su istraživali Principovo porijeklo, navode još jednu zanimljivost – utvrdili su da su se Gavrilovi preci u 18. vekju doselili iz Grahova Crnogorskog u Obljaj, i da su se tada prezivali Jovićevići. Tada su promjenili prezime u Čeko, jer su u turskoj službi radili kao graničari, koji su, dakle, sačekivali prolaznike i putnike.